GDJE JE ZAPELO ?

Poznato nam je da je produktivnost privrede za Rimljane, doprinos boljoj razmjeni dobara i protoku ideja, vojna namjena i geopolitički značaj, doveo do izgradnje prvih puteva u BiH. I to, od Salona i Narona iz kojih su vodile tri magistrale. Od Salona do Bihaća, od Salona do Mrkonjić Grada i treća od Salona do Kiseljaka. Od Narona do Drinjače i od Narona do Panika. Modernizacijom su postavljene i baklje, a poseban značaj je bio dat zaštiti puteva i putnika. Pored prenoćišta tu je bila i saobraćajna policija – beneficijari, koja se brinula za sigurnost putnika i robe. Na ulazima u klisure i drugim nepristupačnim mjestima, pogodnim za pljačku, postavljane su naoružane posade koje su spriječavale mogućnost pljačke.
Gdje je dans zapelo? Mi ćemo se još više modernizirati pa ne želimo obične puteve, mi želimo autoputeve, zar ne! Rimljani za nekih dvadesetak godina su izgradili oko 500 kilometara puteva kroz BiH. Naši putevi su nešto tanji ali i džepovi građana koji će sve to da plate. Uostalom, kao i sve u našoj privredi i infrastukturi zemlje, beneficijari (ali iz drugih institucija kod nas), brinu o svemu! A gdje su investitori? A mi spremni, naoružani birokratskom barijerom tako dobro da niko proći ne može, ili se još nije ugovorila "debljina"asfalta s novim investitorom? Evo šutimo i čekamo kakvo čudo će se desiti i koji "Rimljanin" će biti tako lud i investirati u naše puteve. A ustvari, izgradnja autoputeva se može vršiti samofinansiranjem i kreditiranjem onih dionica koju su isplative, jer je tada moguća i odplata i tada bi benefit imali i beneficijari i putnici i država.
Do tada ćemo i dalje čitati i slušati kako i koliko je pronevjereno javnog novca prilikom izgradnje puteva i čekati da nadležne institucije konačno počnu da rade svoj posao.


Haris Fazlagić