ČETRDESETE,GODINE KADA OSTVARENA ŽENA VUČICA NAJLJEPŠE PROCVJETA NA SVIM POLJIMA ŽIVOTA

“Ljepota je blic na prvu, zaslijepi, ali kada se oči otvore, traži se još nešto! Neka tada vaše najjače oružje bude vaš intelekt. Ulažite u sebe, (ako ste u mogućnosti), da se ni diva ne bojite, iza svake riječi svoje stanite i sagovornika u oči gledajte!

Tada imate pravo reći " O da, itekako vrijedi ova moja malenkost!" Glavu gore, nabaci gard, štiklom pločnik lomi kraljice, leti, sijaj, al' zemljin prah ispod krila nikad ne ispušaj, ostani čovjek, nasmijana, dostojanstvena, ljubazna a svoja! Ovo napisa naša sagovornica koja i dalje ulaže u sebe i za NEPREDVIDIV.BA govori o svojim kolumnama, stihovima i novim projektima i planovima… 

Svestrana dama, majka, supruga, koja stigne i od politike do poezije, od magistrice do modelinga, od menadžerice do humanitarnog rada i na papiru još spremiti nove projekte. U maju 2015. godine je objavljena njena prva zbirka poezije “Žena u haljini crvenoj”, u februaru 2016. godine trojezična knjiga poezije, proze, citata i performansa “Vatra-Fire-Feuer” na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku. Organizuje i spektakle, modne revije, promocije, knjiga pa čak i festivale humanitarnog karaktera sa akcentom na socijalnu inkluziju, te 2016.godine objavljuje dvije edukativne slikovnice i bojanke “Efa” i “Ammar dar-mar” i u Skenderiji organizuje i prvi dječiji festival socijalne inkluzije u BiH pod nazivom „Snježana i 77 patuljaka“.

Ovaj put smo ipak razgovarali sa našom sagovornicom Eminom Vukičević o pogledu na život i onom o čemu piše. 

NEPREDVIDIV.BA: Mnogo dešavanja je oko vas, kako uspijevate biti “supewomen” i stići sve, pa vas drugačije i ne možemo nazvati?                                                                                                      

Vukičević: Hvala Vam na tom “superwomen”, čast mi je. Najvažnija je organizacija dana, odrediti prioritete kod planiranja obaveza i naravno prionuti na rad na svemu.

NEPREDVIDIV.BA: Kako vaša porodica reaguje na vaš “umjetnički svijet”, koliko je njihova podrška u svemu?

Vukičević: Bez njihove podrške ja ne bih imala ovoliku snagu i volju za sve. Prioriteti su u mom životu baš bili oni, djeca, muž, brak, te sam do njihovog punoljetstva bila mama koja je skidala uniformu i u 22h, dok odveze pa doveze sa i na treninge, solfedža, časova gitare, stranih jezika, sekcija, znači taxi služba i hitna pomoć i sve što jedna mama treba biti, sve što jedna supruga treba biti mužu u kući i zajedničkoj borbi, požrtvovana za svoju porodicu, a ujedno se usavršavala u svijetu nauke do titule magistra ekonomije. Prođu ipak kvalitetno utrošene godine, jer je porodica najvažnija, ali sada kada su izrasle u dvije odrasle djevojke, mama je došla na red da se posveti svojoj najvećoj ljubavi, a to je poezija i umjetnost općenito, iako mi je prošla četrdeseta. Znači da kasno nije nikad, tada ste ostvareni, te žena najljepše procvjeta na svim poljima života. Znate tačno šta želite a šta ne, ostatak života krojite kako vama odgovara, za svoju dušu. Moje kćerke su uz mamu i učestvuju u mojim programima, nose revije sa mamom, pripremaju programe, zatim, starija kćerka je dipl.psiholog ali i magistrant ekonomije u Beču, a zaposlena kao prevodilac engleskog i njemačkog jezika u Efor-u, te prevodi mamine knnjige, druga je student mašinskog fakulteta, ali stižu mi pomoći u svemu i biti moja najveća snaga. Muž se malo teže snalazi u mom ludom umjetničkom svijetu, jer nije umjetnik, ali sam njegova ljubav i ne preostaje mu veliki izbor, ima dva i naravno da je uz mene, jer i ja podržavam njegov totalno suprotan svijet i nemam problem s tim. Bitno je da se svi ostvarimo i nađemo seb, ali da se potrudimo da se mi ne “pogubimo”. Znači, kao i sve, i to je do nas.

NEPREDVIDIV.BA: Pored ljubavi, mnogo pišete o prijateljstvu, kakvo je vaše iskustvo na tom polju?

Vukičević: Jako smo se otuđili, postali sebični, usamljeni, začaureni, a ustvari to uopšte ne moramo biti. Ljudi se boje jedni drugih jer je zlo ušlo u ljude, što ja naprosto pokušavam svojim objavama, kolumnama i knjigama da nekako umanjim, približim ponovo ljude jedne drugima i dokažem da vremena za mržnju nemamo. Ja lično nemam problema sa ljudima, imam prijatelje i sretna sam na tom polju. Ako se u cvijeću i pokoji kukolj nađe, povučem se, ta osoba je nevidljiva i bez komentara izbrisana iz mog života. To je takvima najveća kazna jer me nisu uspjeli spustiti na svoj nivo praznih života i izazvati buru. Jako cijenim život da bih ga trošila na negativnosti, osvete ili demante. Pustim ih, vremenom se sami i odaju i demantuju. A ima neko ko to sve po zasluzi posloži pa ne dam da im iko “kalja” dušu. A za svaku svoju grešku sam se spremna izvinuti i tražiti oprost, niko nije savršen, zar ne! 

NEPREDVIDIV.BA: Da li ste za davanje “druge šanse”?

Vukičević: Uh, pitanje za roman. Naime, zavisi o kome se radi. Bezuslovne ljubavi sve opraštaju, ne poznaju inat, prkos, ponos, ako osoba na drugoj strani isto postupa prema vama. Kada su ljudi oko nas u pitanju, i tu je bitno kolika je vam je šteta nanesena, uvreda časti i duševna bol, da li ta osoba traži oprost ili ne, pa s toga neko nema niti jednu više, a neko ima ipak drugu šansu, treću ne! Jako široka tema o kojoj ću knjigu napisati jedan dan. 

NEPREDVIDIV.BA: Odakle crpite inspiraciju za vaše knjige, kolumne, objave?

Vukičević: Iz realnog života i situacija koje nas svaki dan okružuje. Jako sam kritična na nepravdu i ne prešućujem je, bez obzira o kojem se spolu radilo, muškarcu ili ženi. Samo istinom se otvaraju oči gdje sam i samo kritična, i kada sebe uhvatim da je vrijeme da se razračunam sa samom sobom, pogledam se u ogledalo i lupim sebi šamar. Moje kolumne nazvaše čitatelji i psihoterapijom što mi je i cilj. Zalutamo i zaboravimo sebe, drage ljude, izgubimo kompas i treba ga ponovo naći. Ja kolumnama pokušam pomoći da ga nađemo svi što prije. Kako? Istinom.

NEPREDVIDIV.BA: Šta mislite o preljubi?

Vukičević: Pisala sam jako puno o tome. Znači, i to je do nas, nemojmo uvijek kao i svemu tražiti krivca u drugom. Svako prevaren treba poći od sebe i upitati se “da li je do mene”? Zašto se traži to “nešto bolje” izvan kuće? Uvjerenja sam da postoje dvije vrste muškaraca (kao i žena), prvi je preljubnik od ćukundede te mu je i kraljica malo, drugog žena na tacni daje drugoj iz hiljadu razloga. Sad se zapitajmo kako ispraviti, da li oprostiti ili ne i priznati sebi poraz. Ako ne ide, ipak je dobar razvod mnogo bolji od lošeg braka i preljuba, jer i djeca ako su tu prolaze pakao. Ne smijemo im to priuštiti.

NEPREDVIDIV.BA: Koji su po vama najveći problemi današnjice u vezama?

Vukičević: Stres, loša ekonomska situacija koja jako utiče na “zrak u kući”, neimaština, općenito nezadovoljstvo, pad morala na obje strane, otuđenje kroz društvene mreže i mobiteli u koje buljimo svi i zaboravimo da smo u društvu. Svi imamo bar jednog (ili jednu) u kući takvog i odlučila sam da mužu sakrijem mobitel bar dok pijemo kafu, trebam “razgovorušu”. 

NEPREDVIDIV.BA: U kojem “grmu“ leži vaša najveća inspiracija?

Vukičević: Slike me jako inspirišu, pa kad se kaže da jedna slika govori više od hiljadu riječi, ja ih ipak ispišem. Inspiracija su mi moja djeca o čemu pišem samo ponos i moju najveću  sreću i uspjeh u životu, moj muž, naše razne situacije, lijepe i manje lijepe kao i kod svih, normalno, zatim tuđe koje mi se pričaju, šta vidim, čujem, šta osjećam, čitam jako puno, znači realan istinit život u kojem se pojavi i nešto autobiografsko a većina je “naše”.

NEPREDVIDIV.BA: Obzirom da ste i u politici, kako gledate na političku sliku naše zemlje?

Vukičević: Momentalno sam manje politički aktivna jer je prioritet umjetnost, međutim, nisam odustala dati svoj doprinos za bolje sutra i na tom polju. Moje mišljenje je da je topla voda davno izmišljena pa je niko od politčara na vlasti niti mi “mali” ljudi i političari ne trebamo izmišljati. Potrebno je izvući najbolje iz zemalja u tranziciji oko nas, kakva je i BiH, stvoriti ambijent u koji se može uraditi copy-paste onog najboljeg za nas i iskoristiti već provjreno što je narodu i drugoj državi donijelo dobro i prosperitet. Problem je što EU ne odgovara našim političarima zbog reda, rada i discipline koja bi se uvela, te je s toga anarhija naša stvarnost.

NEPREDVIDIV.BA: Imate u planu izdanja novih knjiga, kada ih možemo očekivati?

Vukičević: Da, ima ih više. Planiram izdanja tri povezane knjige poezije i dvije stručne iz oblasti avijacije, a to je april ili maj. Za sada radim na uredništvu, jer sam i urednik. Uskoro više i o promocijama i novim planovima predstavljanja knjiga u mom fazonu u kojem “živim svoj san i furam svoj film”!