Velika štetnost po zdravlje: Čuvajte se "nargila-groznice"

“Nargila groznica” zahvatila je Bosnu i Hercegovinu, a posebno njen glavni grad. Svakim danom otvara se sve više kafića koji nude nargile, a sve više mladih konzumira ovu takozvanu šišu. Ovaj trend pušenja aromatiziranog duhana posebno privlači one koji ne konzumiraju cigarete, što je zapravo ironija

Piše: Amina Gugić. Objavljeno : 05-01-2015 08:51h

Ono što većinu ljudi zanima jeste porijeklo nargile, kako je dospjela na naše područje te koliko je štetna.
Historijski izvori kažu da nargila vodi porijeklo iz Indije, a kasnije je preko Irana došla u ostale arapske zemlje, završavajući u Turskoj, u kojoj je bila veoma popularna te postala neizostavni dio njihove kulture. U našu zemlju nargilu su donijele Osmanlije tokom osvajanja.
Osmanlije su nargilama dali današnji oblik, a u vrijeme Murata IV zbog pogrešnog načina pripaljivanja nargila gubio se ugled i posao, a ponekad i život. Također, u zapisima iz tog vremena spominju se i “profesionalni pušači nargila” koje su imućnije age i begovi plaćali da umjesto njih obavljaju poslove pripremanja i razgorijevanja nargile.
Za pušenje nargile koriste se posebne vrste duhana, od kojih je najpoznatiji iranski tamni duhan. Duhan nikad nije suh, on se obično miješa s medom i aromama različitog suhog voća (jabuka, jagoda, kivi, banana, ananas i druge).

Nargila gora od cigarete
O (ne)štetnosti konzumiranja nargile odlučili smo istraživati i ispitati kako korisnike i doktore, tako i ljude koji nude njene usluge.
U Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo naglašavaju njenu štetnost te posljedice po zdravlje ljudi. Štete proizlaze iz toksičnih efekata dima tamnog duhana i ugljenmonoksida koji je prisutan kod pušenja nargile u znatno većoj količini od one koja se apsorbira pušenjem obične cigarete. Proširuju se plućne alveole, smanjuje elastičnost njihovih zidova i funkcionalnost plućnog tkiva, pa u nekim slučajevima izazivaju i ovisnost.
Konzumenti, odnosno pušači nargile smatraju da je štetnost nargile vrlo mala, te da mjesta s nargilom imaju posebnu atmosferu. Većina mladih s kojima smo razgovarali, ne konzumira cigarete, ali kažu da im je konzumiranje nargile posebna zabava.
Tokom pripreme ove priče posjetili smo jedan od najpoznatijih kafića u Sarajevu koji nudi usluge konzumiranja nargile. Naravno, u kafiću smo zatekli mnogo mladih osoba. Na pitanje koliko puta sedmično konzumiraju nargilu deset od njih 15 odgovorilo je da to � “Nedavno je u Kantonu Sarajevo, u okviru redovnog inspekcijskog nadzora, kantonalna sanitarna inspekcija, između ostalog, vršila i pregled objekata u kojima se konzumira nargila. U 15 objekata koji su nudili ovu uslugu dokazano je da radnici nisu imali adekvatne aparate za pranje nargila” �ine svaki dan, dok je ostalih petero kazalo da to čini jednom do triput sedmično. Svi su potvrdili da im nargila predstavlja neku vrstu odmora, a i druženje na ovim mjestima je mnogo zabavnije. Jedan od njih je dodao: “Bolje i šiša nego cigare ili alkohol.”
Koliko je šiša “bolja” pobliže nam pokazuju sljedeći podaci. Jedno pušenje nargile traje otprilike sat, a uključuje od 100 do 200 udisaja dima. U jednoj ovakvoj seansi količina ugljenmonoksida koji se apsorbira četiri do pet puta je veća od one koja se unosi jednom cigaretom.

Šta kažu vlasnici kafića s nargilom?
Ispitali smo i nekoliko vlasnika kafića u kojima se konzumira nargila. Većina vlasnika odgovorila je da je prodaja nargile veoma unosan posao. Na pitanje koliko nargila dnevno naprave, odgovor je bio od 30 do 50 nargila u zimskoj sezoni, dok ljeti i do triput više.
Većina njih duhan nabavlja iz Dubaija, tvrdeći da je to najbolji duhan. Kažu da su oni dugogodišnji konzumenti nargile te da ne osjećaju nikakve posljedice, te da, osim nargile, gosti imaju velik izbor usluga i da je maloljetnicima zabranjeno konzumiranje nargile u ovim kafićima.
Veoma značajno pitanje, osim štetnosti aromatiziranog duhana, jeste i sama higijena, odnosno čistoća nargile. Nedavno je u Kantonu Sarajevo, u okviru redovnog inspekcijskog nadzora, kantonalna sanitarna inspekcija vršila pregled objekata u kojima se konzumira nargila. U 15 objekata koji su nudili ovu uslugu dokazano je da radnici nisu imali adekvatne aparate za pranje nargila, jer pranje vodom nije dovoljno. Ako se tome doda i činjenica da iz nargile puši više osoba, zbog čega postoji rizik od prenošenja tuberkuloze i hepatitisa, njene štetne posljedice su više nego očite. Ipak, bez obzira na mišljenja zdravstvenih stručnjaka, osobe različite starosne dobi svoje slobodno vrijeme, rado i često, provode u nekom od sarajevskih lokala pušeći nargilu. Koliko jedan članak o tome može promijeniti situaciju, ostaje da se vidi.
(Novo Vrijeme)