Gorak okus mi ostavlja osjećaj da baš nisam siguran da znamo, što bi moj rahmetli dedo rekao – gdje gonimo? Ne mogu se oduprijeti dojmu da u ovoj cijeloj priči nedostaje makar malo razumne orkestracije. U gradu koji još uvijek nema trajno rješen problem vodosnabdijevanja, teško će biti objasniti turistima u luksuznom hotelu zašto je to tako. U grad u kojem zbog zimskog smoga građani nose maske, teško ćemo u zimskom periodu privući posjetioce.
Da sad malo i proširimo sliku. BiH je prepuna prirodnih ljepota i čuvena je po gastronomiji. Međutim, ovi sadržaji samo na kratak dah mogu biti dovoljni stranim turistima koji postaju sve zahtjevniji i uvijek traže nove sadržaje za svoje slobodno vrijeme. Kako ćemo istim tim turistima objasniti šta je sa Zemaljskim muzejom, kako ćemo im, sa kiselim osmjehom saopštiti da nemamo ozbiljnu botaničku baštu ili zoološki vrt – nisu li to sve stvari zbog kojih je već davno trebalo zasukati rukave?
Orkestrira li se npr. na polju obrazovanja – imamo li dovoljno raznolikih turističkih, hotelijerskih, gastronomskih programa u stručnim školama i fakultetima? Neki dan sam pročitao o interesantnom i veoma traženom zanimanju pod nazivom „turistički animator“ , upravo ovo upućuje koliko zahtjevan turista današnjice može biti.
Vodi li se računa da će priželjkivani rast u turizmu ostaviti „footprint“ na grad i okoliš? Radi li se dovoljno i na vrijeme na ekološki prihvatljivim rješenjima za deponije, parking mjestima kojih ionako nemamo dovoljno, rješenjima u zagušenom saobraćaju?
Sve mi se čini da ne znamo gdje gonimo. I sve mi se čini da bez ozbiljne orkestracije nećemo iz ulaganja u hotelsko-turističke kapacitete izvući dugotrajnu dobrobit.
mr. scc Haris Fazlagić
Nema komentara:
Objavi komentar