Zaboravljeni ne zaboravljaju da će njihova dobrota biti zaboravljena, zato ostavljaju neizbrisiv trag na savjesti zaboravnih koji će ih se sjetiti kada na svakom koraku nalete na onu perkicu crnu i podsjete ih na njihovog dobrog anđela. Najčešće je to u samoći i nemoći, a anđela više nema! Tada tek shvate koga su imali, a kako jeftino prodali.
Zato, ko čvrsto na zemlji ne stoji, rasijan u grču vizije kakav bi to život trebao biti, ko bi to on trebao biti, s kim bi to trebao ljubovati, u grču dodvoravanja svemu i svakom, leluja nemoćan ko' list na vjetru, ne pripada nikom, čak ni sebi!
A koliko ih je krvi preljubom zatrovane,
i vječno gladnog ega, a pored sebe imaju anđela, osobe koje pune kofer njihovog "JA", ginu za njih na užarenim šinama života, a ne znaju da ih sa leptirićima u ruci čeka samo ručka tog kofera i šine srama bez voza i putnika...dosta je!
Probudite vizije, progledajte, tresnite ih o zemlju ŽELJOM, tom silom koja pokreće svijet, spustite se na tu istu zemlju i poljubite stope onog ko vam je ostavio neizbrisive tragove sreće koje ste nemarno pregazili. Ne dajte da ga izgubite ponovo, nikada više nećete pronaći sebe!
"SLIJEPI PUTNIK"
mr. oec. Emina Vukičević
Nema komentara:
Objavi komentar