Poslušajte
kako diše
Planeta Sarajevo.
Poslušajte
kako plače Djevojka:
“Smrti, nemoj me uzeti!”
Koliko smo puta
plačući
kazivali
naše žarke molitve za mir?
Ne haje Smrt za djevojačkom suzom,
ne haje Smrt za ljudskom molitvom.
Poslušajte
kako diše
Planeta Sarajevo.
Pogledajte
kako cvate
Planeta Sarajevo!
Čujete li
kako njenim žilama
krv neumitno kola?
Ljudi, eno idu -
popravljaju zube.
Ljudi, eno idu -
djecu vode na šišanje.
Eno, ljudi idu -
kupuju novine.
Onaj, vidi,
uzgaja golubove!
Onaj, pogledaj,
ne može da živi -
bez ukrštenih rijeci.
Vidi
kako ljudi idu
zaneseni poslom!
Kako su samo
preknoć ostarjeli!
Od čeg’ su se, tako naglo,
svi odreda – proljepšali?
Na Planeti Sarajevo,
vidio sam čovjeka _
puši lulu – i žuri!
Vidio sam,
na Planeti Sarajevo,
jedan čovjek jede – i plače!
Vidio sam djevojčicu,
na Planeti Sarajevo,
u parku kojeg nema,
bere cvijeće kojeg – nema!
Smrt je temeljan kosač,
zaludna je suza djevojačka,
uzaman je svaka
molitva za mir!
U svemiru,
-ime mu je Bosna -
djevojčica jedna,
rukom koje nema,
bere cvijeće kojeg nema!
Nije ovo rat
-u ratu, posvuda, ima cvijeća -
ovo je Borba od Iskona!
U njoj se biju dva načela
-od Iskona
do Sudnjega dana -
načelo Dobra
i načelo Zla!
Neka nikad ne prestane
između Zla I Dobra borba!
Zar da nestane
sa Svijeta dobro?
Zar da Djevojka
u ruku ljubi
Kosca Smrtonosca?
Čujete li kako plače:
“Smrti, nemoj me uzeti!”?
Ne plači, djevojko,
ne plači, kćeri lijepa!
Nikad i nikad
prestati neće
između Zla i Dobra borba.
Abdulah Sidran
Nema komentara:
Objavi komentar